U UKC-u u Banjaluci, prošle godine je otvorena Banka humanog mlijeka, u koju majke dojilje, sa područja Banjaluke, mogu da doniraju svoje izdojeno mlijeko i tako pomognu malim, prijevremeno rođenim bebama.
Kakva je procedura i ko može biti donor izdojenog mlijeka, razgovarala sam sa prim. dr Biljanom Suzić, pedijatrom, subspecijalistom ishrane sa Klinike za dječje bolesti UKC.
- Koja je procedura kako bi dojilje, mogle da se prijave da doniraju svoje izdojeno mlijeko?
DR SUZIĆ: Majke, čija su djeca uzrasta do 12.mjeseci i čija djeca dobro napreduju u težini, a imaju višak izdojenog mlijeka i koje su zainteresovane, da nam pomognu, da pomognu tim malim, prijevremeno rođenim bebama, koja su životno ugrožene, mogu da se jave na telefon 051/343 066 ili na mejl: banka.mlijeko@kc-bl.org. Kada dobijemo poziv ili mejl, naša sestra se javlja zainteresovanoj majci, objasni joj koji je princip rada i na koji način sve to funkcioniše, i uzme neke osnovne podatke o majci da vidimo da li ona može biti donor. Ukoliko se ispostavi da je to zadovoljavajuće onda dogovaramo da medicinska sestra ide majci kući, nosi jedan upitnik kojim provjeravamo zdravstveno stanje majke i bebe i da li koristi neke lijekove. Ukoliko je to sve u redu onda krećemo u postupak.
- Na koji način dojilje doniraju izdojeno mlijeko, kako to funkcioniše?
DR SUZIĆ: Medicinska sestra majci nosi pumpicu za izdajanje, pisano uputstvo kako se treba izdajati, kako održavati higijenu dojki i ruku. Donosi joj i sterilisne bočice u koje treba da se prikuplja izdojeno mlijeko. U uputstvu piše i kako se to mlijeko čuva, koliko može biti u frižideru i kada mora da ide u zamrzivač. Kada majke napune određen broj bočica, odnosno kada im se zauzme prostor u zamrzivaču, one se javljaju telefonom i medicinska sestra odlazi sa transportnim zamrzivačem po to zamrznuto majčino mlijeko, koje će donijeti u Banku humanog mlijeka, a majci nosi nove sterilne bočice i sredstva za higijenu, ako im je nestalo. Majke ne moraju uopšte da dolaze, znamo da one moraju da posvete puno vremena svom dojenčetu, tako da smo pokušali da što više olakšamo taj njihov humani gest i doniranje mlijeka.
- Da li mogu sve porodilje, tačnije sve majke koje doje da budu donori mlijeka?
DR SUZIĆ: Ne mogu, postoje određeni uslovi. Prvi uslov je da dojenče napreduje u težini, kako ne bismo njega ugrozili. Majke, koje imaju infekcije koje se prenose mlijekom, ne mogu biti donori. Zbog toga se one serološki ispitaju jer postoje neke infekcije koje ne daju simptome. Donori ne mogu biti ni majke koje su skoro dobijale transfuziju krvi, kao i one koje su stavljale pirsinge, majke koje uzimaju narkotike, pušači, one koje uzimaju alkohol i majke koje se liječe lijekovima koje ne smiju uzimati tokom dojenja.
- Za sada samo dojilje, koje žive na području Banjaluke, mogu da doniraju mlijeko?
DR SUZIĆ: Nažalost, da, iz razloga što naša sestra ide do njih, to nekad bude i jednom sedmično da ide do svake majke da uzme prikupljeno mlijeko. Još uvijek ne možemo da se organizujemo da se ide u udaljenja područja, nadamo se da će jednom i to moći jer javljale su se neke žene iz unutrašnjosti, ali predaleko nam je to da možemo postići. Uspostavljanje Banke humanog mlijeka u drugim bolnicama bi bio skup projekat, zahtjevan, a svakako je najveći broj prijevremeno rođenih beba, pogotovo onih životno ugroženih, smješten u Banjaluci.
- Za koje bebe je namijenjeno ovo donirano mlijeko, da li je to isključivo za prijevremeno rođenu djecu?
DR SUZIĆ: Prioritetna grupa su prijevremeno rođena djeca, a postoje i tu neke gradacije. Prioritet su djeca sa porođajnom tjelesnom masom manjom od 1.500 grama, potom djeca koja su u riziku da dobiju nekrotizirajući enterokolitis, to je jedno jako ozbiljno i životno ugrožavajuće stanje. Onda ide grupa prijevremeno rođene djece, koja su porođajne mase od 1.500 do 1.800 grama, koja su imala neki operativni zahvat na probavnom traktu, a ako imamo dovoljno onda dajemo i bebama koje su malo veće i stabilnije. Ovo su grupe, koje su zaista najugroženije, a više od 50 posto majki prijevremeno rođene djece ne mogu da doje u prvim danima, a sva istraživanja su pokazala da majčino mlijeko, pa i to donirano, koje se pasterizuje, značajno utiče na procenat preživljavanja i smanjivanje komplokacija, koja prijevremeno rođena djeca često imaju.
- S obzirom da ste vi pedijatar i subspecijalista za ishranu djece, molim Vas da nam objasnite koliko je značajno da majke doje svoju djecu?
DR SUZIĆ: Jako značajno. Majčino mlijeko je jedinstveno po svom sastavu i to je nenadmašna kombinacija kako gradivnih elemenata koji su najprobavljiviji, tako i antiinfektivnih činioca, bioaktivnih komponenti i imunoloških komponenti, koje značajno utiču na zdravlje novorođenčeta i dojenčeta.
Dojena djeca imaju rjeđe infekcije zato što ih majka imunološki štiti, znači imaju jači imunitet. Kod njih su rjeđe i alergije. Utiče i na kognitivni razvoj i koeficijent inteligencije. Kažu da pojedinačni značaj dojenja nije toliko veliki koliko je za cijelu populaciju.
Sem te obostrane psihološke veze i za dijete i za majku, bolje psihološke ravnoteže i za jedno i za drugo, majčino mlijeko je praktično, odmah spremno, a tu je i finansijski benefit.
Dojenje ima veliki značaj i za majku. Važan benefit je i što majke dojilje imaju rjeđe karcinom dojke i karcinom jajnika, to su pokazala istraživanja. Osim toga krvarenje brže prestane kod onih koje počinju odmah da doje i materica se vraća u svoje prvobitno stanje brže.
Dojena djeca su bolje uhranjeni, ne idu ni ka gojaznosti, a bolje se pripreme u prvih šest mjeseci za fizičku aktivnost kad kreće puzanje i okretanje.