Najveći uticaj na razvoj i formiranje ličnosti ima porodica. Da bi se dijete razvijalo u zdravu i uravnoteženu ličnost neophodno je da odraste u adekvatnim porodičnim uslovima koji će razvijati osjećaj sigurnosti. Osjećaj sigurnosti koje dijete ponese iz porodice ne zavisi samo od odnosa roditelja prema djetetu, već i samog odnosa samih roditelja i uopste porodične atmosfere.
Piše: Nataša Lazić, diplomirani Vaspitač i sertifikovani Montesori vaspitač
Poremećeni odnosi izmedju roditelja najčešće kao posljedicu imaju poremećeno ponašanje djeteta i neželjene forme njegove ličnosti. Porodica je jedna od primarnih društvenih grupa. sklopljena na osnovu bračne veze. Na našim prostorima najčešće postoje sledeći tipovi porodica: patrijarhalna, malograđanska i savremena. Patrijarhalna porodica zardžavala se na selu i manjim naseljima. Malograđanska porodica predstavlja zatvoren tip porodice. Savremena porodica nastala je u savremenom društvu. Ona se temelji na bračnoj zajednici zasnovanoj na ljubavi, uzajamnom poštovanju, ravnopravnosti i razumijevanju. Prema djeci savremena porodica želi da razvije karakterna svojstva djece, usklađuje lične i društvene interese, podstiče stvaralaštvo i razvija vjeru u sopstvene snage i ljudski život.
Zadaci porodičnog vaspitanja su mnogobrojni, dijelimo ih na zdrastveno-fizičko vapitanje, moralno vaspitanje, intektualno i radno vaspitanje, estetsko vaspitanje. Zdrastveno-fizičko vaspitanje je razvoj higijenskih navika, saradnja sa zdrastvenim ustanovama,lična higijena, pravilna ishrana. Moralno vaspitanje je razvijanje pravilnog odnosa prema ljudima, drugarstvu, prijateljstvu ali i prema samom sebi, formirati prihvatljivo društveno moralno ponašanje i djelovanje. Intektualno vaspitanje se odnosi na dijete kada je eksplorativne prirode, želi da upozna svoju okolinu i svijet koji ga okružuje, potrebno je razvijati sposobnost posmatranja i mišljenja. Radno vaspitanje je vaspitavati dijete da voli, cijeni i poštuje rad, formirati radne navike kao i sposobnost planiranja rada, profesionalno ga informisati i orijentisati. Estetsko vaspitanje je razvijati sposobnost ,,estetike svakodnevnog života” sa ciljem uočavanja i doživljavanja estetskih vrijednosti iz objektivne stvarnosti i umjetnosti.
Postoje razne metode vaspitavanja koje se primjenjuju u porodičnom vaspitanja. Podjela metoda koje se često prihvataju dijele se na: metode ubjeđivanja, metode vježbanja i navikavanja metode podsticanja i metoda sprečavanja. U okviru svake metode primjenjuju se odgovarajuća sredstva vaspitavanja: postavljanje zahtjeva, pokazivanje, objašnjavanje, vježbe i navikavanje, primjer, pouka, kontrola, savjet,ohrabrenje, odobravanje i priznanje,pohvala i nagrada. Mehanizmi porodičnog vaspitavanja su indentifikacija, empatija i podrška.
Stilovi vaspitavanja u teoriji porodičnog vaspitanja na našim prostorima najviše govore o vrijednosnim orijentacijama roditelja kao ličnost ili jasno izgrađenoj životnoj filozofiji o tome “Šta je za dijete najbolje?”
Iako pod sintagmom ,,odgovorno roditeljstvo”najčešće podrazumijeva samo pravni aspekti uređivanja unutrašnjih odnosa u porodici, propisanim zakonom o braku i porodici očekivanja od savremene zajednice muškaraca i žene u svijetu i na našim prostorima su ipak više daleko okrenuta ka stvarnom doprinosu porodice razvoja ličnosti djeteta, jer je skoro neizbježno da se odvija pod snažnim dejstvima višestrukih kompleksnih odnosa unutar porodice. Prije svega mislim na životni stil, skladnost uloga roditelja, te prirodu i doživljavanje međusobnih veza roditelja i djece. Uspješno i odgovorno roditeljstvo neostvarivo je ukoliko roditelji nisu u stanju da ispolje svoja osjećanja, da odvoje i sačuvaju ,,najmoćnija sredstva” roditeljska ljubav, podrška i razumijevanje.
Od svih faktora odgovornog roditeljstva, za dijete je najvažnije osjećanje da je voljeno. Slušanje je najvažniji faktor kao sredstvo pomoću kog se otkrivaju i suptilno saznaju uzroci nekog ponašanja, priroda nekog zahtjeva djeteta koji ono emituje prema okruženju, ali je dobar način da se onome koga slušamo ,,ukaže povjerenje” kako bi dijete bez ustezanja govorilo o najiskrenijim ojećanjima i preokupacijama. Učenje zavisi od iskrenih porodičnih odnosa koji se kroz ,,življenje” razvija saznanje i osjećaj za ,,značaj solidarnosti i podrške unutar porodice” kako bi se postiglo da se njeni članovi jednako raduju svakom uspjehu bilo kog pojedinca u porodici i podržavaju ga bez ikakvih uslovljavanja.
Jedan od značajnih faktora vaspitanja je društvena sredina. Svaka individua živi u određenoj društvenoj sredini i trpi različite uticaje iz te sredine. Brojni su sredinski faktori koji utiču na razvoj i vaspitanje ličnosti. Najuticajniji faktori društvene sredine su: društveno uređenje, društveni odnosi, perspektive razvoja društva, položaj individue u društvenoj sredini, nivo razvijenosti porodice i škole, štampa i ostali mediji, nivo razvijenosti kulture i tradicija i mnogi drugi faktori.
Na vaspitni rad porodice nadovezuje se vaspitni rad i uticaji ostalih institucija, posebno predškolskih ustanova i škole. Od značajnog faktora vaspitno obrazovnog rada, ulogu imaju vaspitači, učitelji, nastavnici. Predškolske ustanove i škole nisu samo medijator preko koga se prenosi znanje, već ima i druge funkcije.Jedna od tih funkcija je saradnja porodice i ustanove. Saradnja može biti individualni razgovori, opšti roditeljski sastanak, različiti oblici pedagoškog obrazovanja roditelja (škole za roditelje, savjetovanja, seminari) i pedagoška savjetovališta.
Kao što sam navela u tekstu da postoje razni zadaci i metode vaspitanja, kao i faktori koji utiču na razvoj i rast djeteta, roditelji koji pravilno postupaju prema tim metodama, zadacima i faktorima, oni će uspjeti uspješno vaspitati svoje dijete. Njihovo dijete će izrasti u jednu vaspitanu i obrazovanu ličnost.
,,Naša djeca-to je naša starost. Pravilno vaspitavanje, to je naša srećna starost, loše vaspitavanje, to je naša buduća nesreća, naše suze, naša krivica pred drugim ljudima, pred čitavom zemljom.”
Marija Montesori