Jedan od najvećih problema djece sa smetnjama u razvoju, kao i njihovih porodica je društvena stigmatizacija i diskriminacija. Oni se suočavaju sa predrasudama, kao i sa nedostatkom podrške samog društva, rekla je predsjednica UG „Glas Tišine“ Valentina Stojić.
-Djeca sa smetnjama u razvoju su neprihvaćena. Zato je neophodno da se uvedu preventivne edukacije djece i omladine o podizanju svijesti o prihvatanju razlicitosti, prihvatanju djece ometene u razvoju od strane ostale djece –rekla je Stojićeva.
Dodala je da djeci sa smetnjama u razvoju, prije svega, nisu obezbjeđeni dnevni centri u kojima bi imali adekvatan pristup terapeuta.
-U Banjaluci ne postoji dnevni centar za punoljetna lica. Kada dijete napuni 18 godina, ono završava školovanje, ako je uključeno u obrazovni sistem, poslije školovanja ta djeca nemaju gdje da borave. Osim toga, djeci sa smetnjama u razvoju nije obezbijeđena ustanova za smjestaj, nakon gubitka staratelja – naglasila je Stojićeva.
Dodala je da je veliki problem i finansiranje određenih ljekova te da mnogi roditelji podižu kredite kako bi svojoj djeci obezbjedili liječenje i redovne tretmane i terapije.
-Roditeljima djece sa smetnjama je neophodna podrška, psihološka i emocionalna. Djeca sa smetnjama u razvoju moraju biti pod nadzorom 24h u danu jer su takva djeca, nesamostalna za život. Prije svega karakteriše ih emocionalna labilnost, destruktivnost i to dodatno otežava roditeljima život. Pružanje emocionalne podrške je važan aspekt kao i psihološke, jer roditelji tokom odrastanja njihove djece prolaze kroz razne emocionalne faze – rekla je Stojićeva te dodala da je bitno da se roditelji ne zadržavaju ni u jednoj fazi predugo, a zato je potrebna stručna podrška.
Dodala je da roditelji postaju asocijalni, posebno make jer zbog stalne brige o vlastitom djetetu nemaju vremena za društveni život.
-Zato je neophodno roditeljima obezbjediti ustanovu (savjetovaliste) kojima bi stručnjaci svojim znanjem pružali podršku roditeljima – naglasila je Stojićeva.