Mr Sanja Lukač, klinički psiholog u Klinici Medico-S radila je istraživanje „Psihološki doživljaj hormonske stimulacije ovulacije u VTO procesu i uloga psihološke fleksibilnosti u doživljaju depresije, anskioznosti i stresa“.
U istraživanju su učestvovale ukupno 102 pacijentice koje su bile u postupku vantjelesne oplodnje.
- Šta je istraživanje pokazalo, kako na žene, koje su u IVF postupku, emotivno i psihološki utiče hormonska stimulacija?
U istraživanju na pitanje „Koji dio procesa vantjelesne oplodnje vam je bio emotivno najizazovniji „ samo 9,8% pacijentica napisalo da je emotivno izazovno doživjelo hormonsku stimulaciju, 37% pacijentica je imalo strah od aspiracije, a 43% pacijentica je osjećalo strah od čekanja rezultata što je uvijek i očekivano u procesu vantjelesne oplodnje. Iz toga vidimo da su pacijentice jako dobro podnosile hormonsku stimulaciju i da ona nije negativno uticala na njih. To mi je jako važno da naglasim jer kada pacijenti imaju prve konsultacije sa mnom ( a to je obično 2-3 mjeseca) pre početka procesa vantjelesne oplodnje onda imaju najveći strah od hormona jer su tako čuli od medija ili nekih drugih izvora. Jako mi je važno da demistifikujemo te informacije za sve pacijentice koje možda u budućnosti čeka VTO.
- Zašto je prisutan strah od aspiracije?
Neki od potencijalnih razloga zašto je toliko izražen strah od aspiracije jajnih ćelija jeste taj što aspiracije pretstavlja jedan invazivniji zahvat u odnosu na svakodnevno primanje hormonske terapija. Takođe, tu vidimo da tjelesna bol značajniji faktor nego dugoročni efekat hormonske stimulacije.
Pacijentice imaju strah od gubitka kontrole jer ulaze u anesteziju, to se sve usložnjava jer se nalaze u medicinskom okruženju. Takođe, strah od aspiracije je pomješan i sa razmišljanjem i strahom od ishoda, taj dan imamo prvo saznanje koliko imamo jajnih ćelija , poslije se utvrđuje njihov kvalitet i pacijentica „nosi“jednu vrstu odgovornosti da li će sve biti dobro.
- Kako su pacijentkinje opisale svoja osjećanja tokom hormonske terapije?
Na pitanje „Kako biste opisale svoja osjećanja tokom hormonske stimulacije?“, 31,34% pacijentica je napisalo da se osjećalo razdražljivo, ali 28,34% je bilo emotivno stabilno, 21,54% nadahnuto i optimistično dok je 15,69% pacijentica napisalo da se osjećalo nepromjenjeno u odnosu na period prije početka hormonske stimulacije. Tu bih pomenula i drugi dio našeg istraživanja koji se odnosio na psihološku fleksibilnost. Pacijentice nisu imale povišene vrijednosti na skalama anksioznosti i depresije, ali su imale na skali stresa povišene vrijednosti, ali je u veoma visokoj korelaciji stres i psihološka fleksibilnost. U suštini, pacijentice su imale visoku psihološku fleksibilnost i sposobnost prihvatanja i prilagođavanja svemu što prati IVF proces i ta sposobnost na kojoj i radimo tokom psihološkog savjetovanja im i pomaže da bolje procesuiraju i prihvataju stresnije situacije.
- Da li je psihološka podrška obavezan dio vantjelesne oplodnje?
Naša klinika je odavno prepoznala značaj psihološke podrške tokonm IVF procesa, tako da smo mi naš rad koncipirali tako da su konsultacije prije aspiracije i embriotransfera obavezan dio protokola u VTO. Takođe, kada je par prvi put na konsultacijama u našoj klinici i dobije izvještaj za VTO , isti dan imamo konsutlacije gdje se uoznajemo sa svim izazovima i procesima , fazama vantjelesne oplodnje. Tu vidimo kome bi onda trebala kontinuirana psihološka podrška do samog procesa. Takođe, u toku cijelog procesa, psiholog je dostupan i pacijenti imaju podršku i razgovor.
- Da li je u nekim slučajevima potrebno uvođenje medikamenata ukoliko stres i strah nadvladaju tokom vantjelesne oplodnje?
Imamo određen dio pacijenata koji su imali poteškoće u mentalnom funkcionisanju i prije nego su došli u proces vantjelesne oplodnje. U takvim situacijama, pacijenti obavezno imaju odobrenje od psihijatra koji ih vodi i zbog procjene ali i zbog doziranja lijeka i eventualnog smanjivanja doza ili isključenja do trudnoće .
- Koji su bili glavni uzroci neplodnosti kod pacijentkinja, koje su učestvovale u istraživanju?
U našem istraživanju učestvovale su ukupno 102 pacijentice. Od toga je najveći broj pacijentica se izjasnilo da 36.4% pacijentica ima anovulatorne cikluse i sindrom policističnih jajnika. Moram da naglasim da je sindrom policističnih jajnika jako interessantan i sa pshološkog aspekta jer često pacijentice sa sindromom poličističnih jajnika mogu imati izraženije depresivne i anksiozne simptome
23% pacijentica je napisalo da im je uzrok neplodnosti loš spermiogram,16,67 % je imalo neprohodne jajovode što je bio uzrok zbog kojeg su na vantjelesnoj oplodnji, a 25,47 % se izjasnilo da ima nepoznat uzrok neplodnosti.