Poštovana majko, 

Škola i pisanje zadaće je jedna od prvih većih obaveza u djetetovom životu i najčešće nije privlačna u odnosu na vrijeme provedeno u igri ili ljenčarenju, ali je obaveza i neophodno je da je dijete shvati kao takvu. Savjetujem Vam da prvo porazgovarate sa sinom o pojmu slobodnog vremena i pojmu obaveze. Dječak njegovog uzrasta je dovoljno veliki da razumije Vaše riječi, ali emocionalna nezrelost radi svoje i normalno je očekivati da sam razgovor ne znači da će dijete bez pogovora izvršavati svoje obaveze, jer čak i mi odrasli imamo težnju da uvijek biramo aktivosti koje su nam prijatnije. Vaša doslijednost u razgraničenju slobodnog vremena i vremena za ispunjenje obaveza je neophodna, odnosno dijete mora znati koje su mu obaveze, kako i kada ih treba ispuniti, a na to gradite sve ostalo. Kada uspostavite dogovor sa djetetom i sigurni ste da ste doslijedni u smislu toga da se obaveze moraju ispuniti, sljedeći korak je da da zajednički prepoznate neprijatnosti povodom obaveza i svedete ih na minimum. Probajte da utvrdite zbog koje neprijatnosti Vaš dječak uporno izbjegava pisanje zadaće. Razlozi mogu biti mnogobrojni i teško ćete ih otkriti ukoliko dijete samo pitate zašto ne želi, jer djeca često nisu sposobna čak ni da prepoznaju svoje emocije,a posebno da ih verbalizuju. Bolje je da pokušate da “očitate” njegove emocije, odnosno da na glas kažete ono što vidite, šta dijete radi i pretpostavku kako se osjeća, ali bez ličnih osuda. Npr.”Vidim da si ljut jer je došlo vrijeme za pisanje zadaće”, “Iako znaš da mora biti urađena, volio bi da radiš nešto drugo” “Želiš da ti ja pomažem jer se bojiš da ćeš sam pogriješiti/jer ti je ljepše kada smo zajedno/jer se nadaš da ću ja uraditi umjesto tebe…U skladu sa djetetovim reakcijama, nadovežite Vaš dalji tok razgovora, ali uvijek vodite računa da ne osuđujete dijete i da mu date do znanja da su sve emocije koje osjeća prihvatljive ali da obaveze moraju biti ispunjene. Od utvrđenog razloga izbjegavanja obaveza, zavisi dalje vaspitno djelovanje, ali ono što svakako možete uraditi jeste da pokušate motivisati dijete. Izbjegavajte kazne i spoljašnje motivatore. Najbolja motivacija za djecu je igra. Dječaci njegovog uzrasta često vole takmičarske igre pa možete napraviti zanimljivu igru kroz tabelu sa svim svojim i dječijim obavezama po danima. Izradite je zajednički. Tu uvrstite obaveze koje ispunjavate svakodnevno(pranje zuba,umivanje,kuhanje ručka, sklanjanje igračaka, slaganje odjeće, čišćenje cipela,odlazak na posao,zadaća…)Tablu stavite na vidljivo mjesto i za svaku ispunjenu aktivnost nagradite sebe i dijete dogovorenim brojem bodova. Provjeravajte skor na sedmičnom nivou i proglašavajte pobjednika. Možete uvrstiti i nagrade za pobjednike, ali vodite računa da bude primamljiva djetetu ali i o prirodi nagrade(odnosno šta ona podstiče). Ovo je samo prijedlog, budite kreativni. Takođe, budite slobodni da se javite Vašem školskom pedagogu na savjetovanje. On Vas može upoznati sa tehnikama i metodama učenja koje će sam proces učenja djetetu učiniti zabavnijim. Bez poznavanja Vašeg djeteta i porodične dinamike teško je dati univerzalan savjet, ali se nadam da će Vam ove smjernice malo olakšati. U svakom slučaju, za dodatne konsultacije, slobodno se javite.