Ključne vještine za uspješan start u školu: Šta nauka kaže?
Polazak u školu nije samo velika prekretnica u životu djeteta, već i izazov za roditelje. Dok mnogi roditelji vjeruju da je priprema djeteta za školu isključivo utemeljena na prepoznavanju slova i brojeva, istraživanja pokazuju da je prava spremnost mnogo kompleksnija. Nauka sugeriše da je ključ uspješnog polaska u školu kombinacija emocionalnih, socijalnih, motoričkih i kognitivnih vještina.
Piše:Bojan Radović: profesor specijalne edukacije i rehabilitacije,
Praktičar terapije igrom, reedukator psihomotorike, marte meo terapeut i RE I KB terapije
Emocionalna zrelost: Osnovni kamen temeljac učenja:
Prema brojnim studijama, emocionalna zrelost djeteta je jedan od najvažnijih faktora u njegovom kasnijem akademskom uspjehu. Djeca koja su u stanju da prepoznaju i pravilno upravljaju svojim emocijama imaju veće šanse da se uspješno nose sa stresom i izazovima školskog okruženja. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Child Development (Denham et al., 2012), emocionalna kompetencija u predškolskoj dobi predviđa bolju prilagodbu na školske obaveze, uključujući odnose sa vršnjacima i učiteljima.
Kako roditelji mogu pomoći? Jedan od načina je kroz svakodnevne razgovore s djecom o njihovim emocijama, čitanje priča koje se bave emocionalnim temama i modeliranje ispravnog ponašanja u stresnim situacijama. Djeca koja rano nauče da govore o svojim osjećanjima imaju veću emocionalnu stabilnost.
Socijalne vještine: Osnova za izgradnju zdravih odnosa:
Socijalne vještine, kao što su sposobnost dijeljenja, slušanja i saradnje s vršnjacima, jednako su važne za uspjeh u školi kao i akademske vještine. Istraživanja su pokazala da djeca koja imaju razvijene socijalne vještine lakše prelaze na formalno obrazovanje i imaju manje problema u ponašanju u učionici (Mashburn et al., 2008). U studiji objavljenoj u Journal of School Psychology ističe se da su socijalne interakcije ključne za razvijanje osjećaja pripadnosti i motivacije kod djece.
Roditelji mogu podržati razvoj ovih vještina kroz organizovanje igara s vršnjacima, gdje djeca uče kako da sarađuju, rješavaju konflikte i komuniciraju. Takođe, uvođenje strukture i pravila u svakodnevne aktivnosti kod kuće pomaže djeci da se pripreme za školski režim.
Motoričke vještine: više od igre, temelj učenja:
Iako mnogi roditelji motoričke vještine povezuju s fizičkom igrom, one su ključne i za akademski razvoj. Fine motoričke vještine, kao što su sposobnost držanja olovke ili korištenja makaza, direktno utiču na djetetovu spremnost za pisanje i crtanje. Istraživanje objavljeno u Journal of Educational Psychology pokazuje da su djeca s boljim finim motoričkim vještinama u ranom uzrastu uspješnija u pisanju i čitanju (Grissmer et al., 2010).
Grube motoričke vještine, kao što su trčanje, skakanje i balansiranje, takođe su važne jer doprinose cjelokupnom fizičkom zdravlju i emocionalnoj stabilnosti djeteta. Roditelji mogu podsticati razvoj ovih vještina kroz aktivnosti kao što su slagalice, crtanje, vođenje bicikla i igre na otvorenom.
Kognitivni razvoj: šire od pukog poznavanja slova i brojeva:
Naravno, prepoznavanje slova i brojeva je važno, ali naučna istraživanja sugerišu da je mnogo važnija djetetova sposobnost rješavanja problema, radoznalost i kritičko razmišljanje. Istraživanje iz časopisa Early Childhood Research Quarterly ističe da su kognitivne vještine, kao što su pažnja, memorija i sposobnost rješavanja problema, ključni faktori uspjeha u ranim fazama obrazovanja (Blair & Razza, 2007).
Roditelji mogu podržati ovaj razvoj tako što će djecu podsticati na postavljanje pitanja, istraživanje okoline i uključivanje u aktivnosti koje potiču logičko razmišljanje. Igre poput slaganja kockica, društvene igre i čitanje knjiga koje traže od djeteta da razmišlja i predviđa, odličan su način za razvoj ovih vještina.
Samostalnost: priprema za novo okruženje!
Jedan od najvažnijih aspekata spremnosti za školu je djetetova sposobnost da bude samostalno. To podrazumijeva ne samo obavljanje osnovnih zadataka, kao što su oblačenje i hranjenje, već i sposobnost donošenja odluka i samoregulacije. Studija objavljena u časopisu Developmental Psychology pokazuje da su djeca koja su razvila samostalnost u ranoj dobi uspješnija u prilagodbi na školu (Morrison et al., 2008).
Roditelji mogu podržati razvoj samostalnosti tako što će djeci davati odgovornosti koje su prilagođene njihovoj dobi, poput postavljanja stola ili brige o vlastitoj higijeni. Ove male svakodnevne zadatke izgrađuju osjećaj odgovornosti i samopouzdanja kod djece.
Na kraju: Polazak u školu nije samo prelazak u svijet formalnog obrazovanja – to je kompleksan proces koji zahtijeva balans emocionalnih, socijalnih, motoričkih i kognitivnih vještina. Roditelji imaju ključnu ulogu u ovom procesu, a pružanje podrške u razvoju svih ovih aspekata ne samo da priprema dijete za školu, već mu pomaže da se suoči sa svim izazovima koje obrazovni sistem donosi. Kada je dijete spremno u svim ovim aspektima, škola postaje uzbudljiva avantura, a ne izvor stresa i frustracije.
Bojan Radović: profesor specijalne edukacije i rehabilitacije.
Praktičar terapije igrom, reedukator psihomotorike, marte meo terapeut i RE I KB terapije.
Link ka njegovoj IG stranici: