Prosjecan uzrast u kojem djeca prohodaju je 12-14mjeseci, ali svako dijete je individua za sebe! Ona osjeća da je u hodu još nesigurana, budući da mnogo toga razumije, boji se da ne bi pala. 

U dobi kad većina djece ovladava hodanjem, tj. s 12 mjeseci djeca ne percipiraju opasnost i ne razumiju posljedice (npr. da posljedice pada mogu biti bolne, pad ne doživljavaju kao neuspjeh za ostvarenje cilja pa ga niti ne nastoje pod svaku cijenu izbjeći i dr.). Stoga ona padaju i dižu se, ponekad zaplaču, ali njihovo prohodavanje nije popraćeno njihovim strahom. 

Vaša djevojčica je zrelijia stoga i opreznija. Strah je prirodna posljedica njene procjene rizika. Pustite je da sama odluči na koji način će doći do nekog cilja. Razmjestite joj željene predmete tako da ima što više potrebe za kretanjem te je pustite da sama savladava „svoje probleme”. Ukoliko u nekom narednom periodu ne bude promjena moj savjet je da se konsultujete sa pedijatrom! Sto se tice govora, u tom uzrastu i ne treba da bude čist govor, dovoljno je da se pojavljuju riječi koje imaju značenje da to nije vise samo brbljanje! Bitna je ta socijalna interakcija, ako to ne izostaje ostalo će doći na svoje! Vrlo je važno sto se vi tako brižljivi i sto ste primjetili neka “odstupanja”, pratite i dalje razoj djeteta za sva pitanja stojim na raspolaganju!